Kako pristupiti anksioznim pacijentima u stomatološkoj ordinaciji?

Anksioznost kod pacijenata je snažna, nesvjesna reakcija uma i tijela na situaciju koju doživljavaju kao prijetnju. Ako se takva stanja ne prepoznaju na vrijeme i ne pristupi im se na pravilan način, mogu ozbiljno otežati liječenje, narušiti odnos povjerenja između pacijenta i stomatologa, pa čak i ostaviti posljedice na mentalno i fizičko zdravlje pacijenta.

Želim otvoriti temu koja se u stomatologiji još uvijek premalo razumije: kako profesionalno, empatično i svjesno pristupiti pacijentima koji pate od anksioznosti.

Anksiozni pacijent nije težak, nije problematičan niti preosjetljiv pacijent. To je osoba koja vodi unutarnju bitku s vlastitim tijelom, mislima i pretjeranim fiziološkim odgovorima na stres. Taj pacijent je došao na pregled s namjerom da riješi ono što mu stvara osjećaj nesigurnosti, boli i gubitka kontrole, i upravo tu počinje razlika u pristupu.

Anksiozni pacijent ne dolazi s fokusom na estetiku. Njega u tom trenutku ne zanima ništa drugo nego riješiti ono što mu trenutno izaziva anksioznost:

👉 bol koju ne može kontrolirati,

👉 granulom za koji je pročitao da može izazvati sepsu,

👉 upala zuba i strah od vađenja,

👉 osjećaj da nešto u njegovom tijelu nije u redu i da je potencijalno opasno po život.

Za takvog pacijenta je bol u zubu potencijalna prijetnja životu zato što njegov mozak tako interpretira prijetnju. On nema prostor za objektivnu analizu jer su mu misli ispunjene katastrofičnim scenarijima.

Kod osoba s anksioznošću, mozak je konstantno u alert modu. Svaki znak opasnosti povećava broj otkucaja srca, znojenje, osjećaj gušenja, vrtoglavicu.

Takvi pacijenti fiziološki osjećaju paniku i to nije nešto što mogu jednostavno isključiti. Prvi zadatak stomatologa je da razumije ovu biološku pozadinu straha.

Jedna od najvažnijih stvari kod rada s anksioznim pacijentima je komunikacija.

Riječi koje koristiš kao stomatolog mogu djelovati kao tableta za smirenje ali i kao okidač.

Izbjegavaj riječi poput: injekcija, šok, krvarenje, komplikacija.

Umjesto toga koristi: zahvat, lagani pritisak, privremena nelagoda.

U trenutku kada pacijent osjeti da paziš kako komuniciraš, njegova razina stresa se smanjuje. Svaki nagli pokret, iznenadna promjena u planu terapije ili brzinski zaključak djeluje kao okidač.

U početnoj fazi, anksioznom pacijentu nije prioritet protetika, implantati ni estetski zahvati. On želi da ga više ne boli, da zna što se događa u njegovom tijelu i da može opet spavati bez grča u želucu.

Nuditi mu odmah terapijske planove s 5 faza, nizom privremenih i trajnih rješenja može izazvati dodatni stres. Zato kreni s onim što je hitno.

Jasno i precizno objasni:

👉 koji je problem,

👉 što ćeš konkretno učiniti da ga riješiš,

👉 koliko to traje i kako će se osjećati nakon toga.

Kada problem nestane, tada se može otvoriti prostor za dugoročnu terapiju.

Tvoj tim mora biti educiran za ovakve pacijente. Od recepcije do asistenta, svi moraju znati prepoznati kada osoba pokazuje znakove tjeskobe.

Uslužnost, smiren ton, nenametljiv pristup, razumijevanje.... to sve kreira sigurno okruženje. Anksiozni pacijent procjenjuje tvoju ordinaciju već s ulaznih vrata.

Kod anksioznih pacijenata najvažnije je razumjeti da oni ne dolaze zbog povjerenja, oni dolaze usprkos nedostatku istog. Povjerenje se izgrađuje kroz dosljednost, toplinu, profesionalnost i iskrenost.

Pokaži da znaš što radiš, ali i da poštuješ granice. Dugoročno, dobit ćeš lojalnog pacijenta koji će te preporučivati upravo zato što si ga razumio.

To su pacijenti koji će pamtiti tvoj ton, tvoju strpljivost i tvoju sposobnost da im vratiš osjećaj kontrole.

Ono što kod anksioznih pacijenata često promakne i najiskusnijim stomatolozima jest činjenica da njihova unutarnja stanja vrlo često nisu vidljiva na površini.

Osoba može izgledati smireno, čak i nasmiješeno, a da istovremeno doživljava snažnu unutarnju paniku. To su pacijenti koji kuhaju iznutra, a njihova anksioznost može biti toliko prikrivena da zahtijeva visoku razinu emocionalne inteligencije da bi se prepoznala. Mikrosignalizacija je ključ.

Anksiozni pacijent često:

👉 drži ruke stisnute u krilu

👉 zateže ramena i vrat

👉 sjedi na rubu stolca

👉 brzo trepće ili izbjegava kontakt očima

👉 osjeća potrebu često i brzo govoriti, objašnjavati, ispričavati se

👉 imamo i one koji se potpuno zablokiraju bez mogučnosti govora, već su u kompletnom grču i samo čekaju kraj.

Ako pacijent dolazi s pratnjom, to može biti znak nesigurnosti i potrage za vanjskom podrškom. U takvim situacijama korisno je uključiti osobu iz pratnje u početnu komunikaciju kako bi se pacijent osjećao sigurnije.

Stomatolog treba naučiti promatrati ove signale kao vodič. Prepoznavanjem tih sitnih znakova i prilagodbom tempa, tona i izraza, može se izgraditi prostor sigurnosti u kojem se pacijent konačno može opustiti i prepustiti terapiji.

Ako si stomatolog koji se svakodnevno susreće s izazovima u radu s anksioznim pacijentima ili si pak osoba koja se prepoznaje u ovoj priči, voljela bih čuti tvoje mišljenje.

Podijeli sa mnom svoja iskustva, metode koje koristiš, ili jednostavno napiši kako ti pristupaš ovakvim situacijama. Jesi li i sam anksiozan pacijent? Kako ti izgleda posjet stomatologu?

Piši mi jer razgovor je prvi korak prema razumijevanju.